Iz kolekcije "Pisma mojoj majci"
Dio "o mom plavookom dječaku"
- Org. Autor. Ja (Julijan)
Majska večer
Sjedili smo na njegovom balkonu, čitao mi je Shakespearea dok smo pušili. Bio je Maj, pa je ta večer bila topla, sjedili smo na plastičnim stolcima, oboje u boksericama i raskopčanim košuljama. Moja glava bila je naslonjena na njegova prsa i slušao sam više rad njegovog srca nego sonete koje mi je čitao. Razmišljao sam tada da mu napišem nešto, neku poemu ili sonet, da opišem njegove plave oči, crne uvojke, meke usne ili snažne ruke, ali ja nisam veliki i spretni pjesnik i znam da mi nebi pošlo za rukom. Nebi ga mogao dočarati ovako opuštenog i zaljubljenog. U tom trenutku me upitao je li mi dosadno slušati tuđu poeziju i hoćemo li zapaliti još jednu pa poći leći. Priljubio sam svoje usne njegovu vratu i bez riječi mu dodao kutiju plavog Chesa što si mi jutros gurnula u ruke. Pripalio je moju cigaretu i nisam mogao odoliti, a da ne ukradem još jedan poljubac. Do ranog jutra smo ostali na balkonu razmjenjivajući poljubce i pokoji dim cigarete. Ta majska večer, mama, činila mi se gotovo beskrajnom, i kada samo nakon pošli da legnemo, on me privuko svojim prsima da zaspi. Ja sam ostao još budan, mama razmišljao sam o tome kako bih ga voleo poljubiti bar jednom negde vani, na ulici, u kinu, u autobusu ili tramvaju, da se bar jednom ne trebamo kriti. Voleo bi ga voljeti na otvorenom, na isti način kako se ti i moj otac volite. Onoako prosto slobodno. Razmišljao sam kako bih ga voleo upoznati s tobom. Svidio bi ti se. Voli kuhati i čita slične ljubavne romane kao i ti, mama, baš mogu zamisliti kako ti i on spravljate ručak dok se smijete o kakvoj romantičnoj zgodi nekog uglađenog gospodina i ulične pjevačice. No ipak nam, pa više meni samom, mora biti dovoljna poezija i tople majske večeri. Možda ti ga jednom i spomenem, onako usput i nonšelantno kako ti zadnje vreme spominjem sve bitno i drago u svojem životu. Mama, voleo bi da ga znaš, da vidiš kako se volimo. Da znaš da nisam sam. Da ne plačes više. No znam da ti nebi prijalo da ga dovedem kući na koji vikend. Bila biš fina i pristojna, a onda bi kad bi se on ispričao da ode u kupaonu, rekla mi glasom punog razočarenja " zašto on, zašto ne neka fina mlada devojka?". Mama voleo bi da ga znaš i da ga i ti voliš.
Neposlano pismo mojoj majci.
