Kafa,orah,kesten,karamel,kedar,cimet.
Život ume ponekad biti toliko jednobojan i tup. Buditi se svakoga jutra u istom krevetu,obući isto odelo, svraćati svakog jutra do istog kafića i popiti istu kafu,i ponovo otići na isti dosadni posao i gledati svakoga dana iste ljude od kojih ti se gadi život.
Ali nije uvek tako. Te nijanse se lako daju promeniti. One traju sve dok se ne pojavi neka “posebna” osoba koja će tim nijansama dati život. Koja će im udahnuti duha i učiniti ih živim. Da,baš kao što je Džim udahnuo život Džordžu,kao što je Šarlot udahnula život Marku…
Pojave se niotkuda baš kada su nam najpotrebniji i oboje nas svim duginim bojama.
Ali sreća je samo prividan trenutak. Momenat koji iščezava. Ništa nije večno,a posebno ne sreća.
Kada se sve to završi,ponovo se vraćamo monotonom životu u nijansama smeđe.