trebaju

anonymous asked:

koliko imas followers-a?

6522

i sta imam od toga

nista

to je broj

bilo bi isto kao da pise samo 2, ili 3, ili 9, ili ne znam

nemas apsulutno nista od broja ljudi koji te prate jer to nije broj ljudi koji ne znam, zele da te zagrle sada, trebaju te sada, koji te vole, tvojih pravih prijatelja, ili laznih, ili ljudi do kojih ti je stalo, ili ljudi koje poznajes, ili kako god

to je broj

BROJ

I ona ce da pati i da u nocima nosi moje haljine. Dok bude pokusavala da te zadrzi u dusi ce znati da te vec odavno nema, a meni vec odavno nije vazno ko te ima.
I ona ce da te trazi dok na licu nosi moju tugu, ali meni vec odavno nije vazno ko ce za tobom patiti.
Suze koje bude prolila licit ce na moje, ali meni vec odavno nije vazno kako te suze za tobom izgledaju.
Glas kojim ce te moliti da ostanes ce biti moj glas, i ti ces shvatiti da srecne zene izgledaju razlicito a svaka tuzna zena je ista kao ona prije. Ali meni vec odavno nije vazno kako glase urlici zena koje te ocajnicki trebaju.
Dok je budes tjesio govorit ces joj iste rijeci kao i meni, a meni vec odavno nisu potrebne tvoje rijeci da bih bila srecna.
Poruke koje ce ti slati u nocima slabosti glasit ce isto kao moje, i u trenutcima sna mislit ces da je to moj broj. Ali ja vec odavno ne saljem poruke na taj zabranjeni broj.
Reci ces da smo identicne i na ulici ces je zamjeniti sa mnom.
Ali ja necu nikada izgledati tuzno kao ona.
Mozda si me, zamijenio sa nekim, nekim drugim koga manje volis.
Prica o plavusi nije izmisljena, nije jedna od onih reda radi prica koje trebaju ispuniti koji red vise u moru drugih tekstova. To je prica o devojci koja je znala da voli ali nije znala da ostane…ili ja nisam znao da je sacuvam, ko bi sad znao!? Nije ni vazno… Vazno je to da sam je uvek zvao svojom iako to nikada nije bila. Bila je tudja, ali su sve njene misli i zelje pripadale meni. Sve poguzvane posteljine, svi tajni sastanci, sve lude voznje autom u sitne sate, svi propusteni pozivi i neodgovorene poruke zbog ljubomore, sve suze i neprospavane noci, svaki njen uzdah, treptaj, pogled… Sve je pripadalo meni. Ali ipak nije bila moja. Zato i danas u sitne sate, povlaacim poslednji dim cigarete, gledam u neku usputnu devojku kako svapa pored mene, a u mislima samo ona. Plava kosa, zelene oci, najlepsi osmeh. Gledam unazad, zelim da zaboravim ali secanja ne prestaju. Pretpostavljam da nikada nisam ni trebao da je volim.
Alija Isaković: Mi moramo biti vlastita mjera stvari

VIDEO: Rhm. Alija Isaković - PORUKA BOŠNJACIMA Ovdje smo kao na Sudnjem danu, s razlikom što račun polažemo sebi i onima koji će nas naslijediti - ujedinjeni surovim povijesnim prelamanjem; ovdje smo izjednačeni, bez regionalnih i stranačkih podjela, bez bilo kakve surevnjivosti i suparničkih nakana, svedeni pod jedan i jedinstven imenitelj onim načinom kako smo se rađali i kako smo umirali.

Mukli glasovi duboko usnulih Bošnjaka potvrdili su da bošnjačke vođe, intelektualni autoriteti i učenjaci ne mogu postići suglasnost ni oko toga da li uopće trebaju razgovarati o čemu, a kamoli da imaju viziju onoga što bi trebali biti njihovi ideali i u što bi trebali usmjeriti svoje pregalaštvo na putu spasa Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda od “balkanske Palestine”, koja u našoj…

View On WordPress

Ovakoo, veliki sam sanjar.Previse sam zamisljena ,previse vjerujem i previse se nadam.. Vjerujem u sve ako oces tako :) imam neki svoj svijet i u taj svijet mi je dovoljno da imam samo one drage osobe,ne trebaju mi negativci uopste,to nikome ne trebaa :) druzeljubiva sam i smijesna ,volim da usrecujem druge i pomazem im. Promjenjivog sam raspolozenjaa. Kao dan i noc. Ko me voli voli me takvu :) Volim da crtam,smisljam citate,budem kreativna i slicno.Vise sam za to nego za ucenjee.. Volim da visim po tumblr-u ,reblogujem i lajkujem stvari koje opisuju mene i moja osjecanja,to me cini srecnom. Ovo je neki moj svijet ,ima tu jos dosta togaa,ali bih pisala danima. :)

We are all diffeent ,but same :)

Bosanski Psiho

Već dvadeset godina se bavim ovim poslom, mijenjam pozicije, prolazim institucionalne i državne izbore, radim koliko želim, šta želim, bez posljedica. Ali to je prokletstvo, nema tu pravog otpora, nema tu satisfakcije preživljavanja patnje, trijmufa nad teškim vremenima, ja zavidim vama ljudima, nikad vam nije dosadno. Ali to je jedino što znam raditi, nisam kvalifikovan ni za šta drugo. Zato znam da me ljudi trebaju, zato znam da samo ja mogu udovoljiti njihove potrebe i ispuniti njihove zahtjeve. Kada ja ne mogu osjetiti slatki osjećaj pobjede nad patnjom i teškoće življenja, zašto bi ljudima uskratio taj osjećaj? To je veličina čovjeka, kada vlastita žrtva ponese veće dobro, onda je svako sredstvo opravdano tim ciljem.

Moj dan počinje kao bilo kojem drugom radnom čovjeku. Ustanem se ujutro sa gađenjem prema svijetu, jedina razlika između mene i vas, je ta što se meni gadi svijet zbog vas, vi ste moj posao.

Ali ipak, ima svijetlih momenata koji udahnu trunku pozitivnosti u novi radni dan. Kao kada zakasnim po dva sata na posao, petnaest minuta pješke do radnog mjesta, a uredno svaki mjesec naplatim naknadu za prevoz koja važi samo iznad već koliko kilometara i sat vremena motorizovanog prevoza.

Naravno, imam i vlastiti službeni prevoz i vozača. Novi BMW X6 je tu i više se ne osjećam kao bijednik među svojim kolegama. Imao sam Škodu oktaviju, tri dana nisam mogao spavati kada je kolega dobio novu Tojotu rav4, zamišljao sam kako mu preko glave prelazim sa tim autom čitav dan. Kada bi se pozdravljao sa njim zamišljao bi ga svog u krvi skroz smrvljene glave.
Izgovarao bi “Zdravo. Šta ima, kako si?”, a stvarno bi mislio “Jebem ti svu familiju mrtvu želim ti s otkinutom glavom fudbala na male igrati.”

Nakon besplatnog doručka u gradu na koji me odveo moj vozač, odlučio sam da mu pomognem da sestrića upiše u Srednju mašinsku školu, a za uzvrat ćemo se dogovoriti kada dođu izbori ili neka neplanirana situacija. Napokon, u podne dolazim do kancelarije.

"Kakav je raspored?" Upitam svoju sekretaricu.

"Od neodgodivih obaveza imate glasanje izmjene zakona u četiri, od…"

"Uh to me napomeni, to ne smijem fuliti, izvni, nastavi."

"Zvao vas je neki Fadil, nešto u vezi njegovog sina…"

"Uh da, je li ostavio broj?"

"Zapisala sam, sad ću vam ga donijeti."

"Hvala."

Fadil, idiot koji je digao dvadeset hiljada maraka kredita i predao meni u ruke da mu sina zaposlim. Naravno da sam pristao, sve za svoje građane. Ali što Fadil ne zna da će firma u kojoj ću mu zaposliti sina propasti za godinu dana. Nije da želim da propadne, ali stoji na mjestu vrijednog zemljišta koje bi se dalo unovčiti masno.

"Izvolite."

"Šta je ovo?"

"Pa broj telefona od gospodina Fadila koji ste tražili."

"Aha, ok, malo sam odsutan… Još nešto?"

"Da, ima neki novinar u čekaonici kod portira čeka da ga primite."

"Novinar? Nisam tu."

"Ali ovo je već deveti put da zakazuje termin koji mu otkazujemo jer "niste tu"."

Kurvo jebena nećeš mi ti određivati koga ću ja primiti, a koga neću!" Pomislih.

"Uredu, pošalji ga unutra, ali za pet minuta zovni, ja ću te pustiti na interfon a ti reci da me trebaju za nešto neodgodivo." Odgovorih.

"Uredu."

Nisam uspio ni  trepnuti, a ta pseća njuška je pokucala na moja vrata.

"Dobar dan, ja sam…"

Bio je veoma kulturan. Takvim ljudima zaboravim ime istog trenutka kad se predstave. Nema ništa lijepo što mogu pomisliti osim da ga nožem probadam kad se neko takav pojavi ispred mene.

Pička ti materina novinarska, u podrumu bi te izgladnjivao danima.” Naviru misli sa svih strana.

"Molim vas, sjednite! Kako vam mogu pomoći?" Upitam kretena.

"Samo par pitanja to je sve. Nadam se da vam neće smetati…" Izvadi diktafon na stol.

Fuj, fuj, fuj, mrtvog te snimali!

"Naravno, samo izvolite." Rekoh mu.

“Zakon o pravima i dobrobiti životinja…” Nastavio je u nedogled.

Kada moram odgovarati novinarima na pitanja upadam u stanje dnevnog sanjarenja gdje je sve oko mene stišano skroz. Pristuan sam samo toliko da kada me pitaju slušam li ih, zadnjim trzajem iz svoje podsvijesti iznjedrim odgovor vezan za postavljeno pitanje. Većinom je to “nisam upoznat s tom činjenicom”, “to prvi put čujem, moram provjeriti”, “sve je po zakonu rađeno” i na kraju im kažem da se ne mogu sjetiti svih detalja, ali da ima sve u pismenoj formi, te da ću im to dostaviti što prije.

Biiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiip.

“Gospodine Bajroviću, sastanak sa odborom Centralne banke kreće za pet minuta.” Javi se sekretarica u zadnji čas.

“Hvala, krećem momentalno.”

“Ja se izvinjavam što nemam više vremena, ali moram…”

“Ali, ali niste mi odgovorili na sva pitanja, molim vas, to je samo par minuta!”

“Meni je stvarno žao, ali moram stići na vrlo važan sastanak. Molim vas, zakažite termin kod moje sekretarice neki drugi put, a u međuvremenu ćemo vam poslati sve što može pomoći vašim pitanjima u pismenoj formi.”

Otpratio sam ga do lifta u hodniku, pozdravio i hitro krenuo prema stepenicama kao da kasnim na sastanak. Kada sam upratio da se lift zatvorio, okrenuo sam se i vratio nazad. U kancelariji sam uputio nekoliko poziva, upalio svoj novi Sony HD TV koji je originalno trebao stajati u čekaonici, podigao noge na stol i planirao ništa sljedećih dva sata.
Zašto nemaju porno kanal po danu pitao sam se. Sve nekakve vijesti, propada država, korupcija, protesti… Čuj protesti, sve to treba tenkom pogaziti…

kuc-kuc

“Izvolite!” Rekoh iznenađeno.

“Prijatelju moj…” Bio je to još jedan kolega, poslanik koji mi je prijeko potreban na današnjem glasanju. Glasamo za zakon u kojem će, ako se uspije izglasati, biti moguće graditi više od trenutno propisanog broja spratova u visinu u tom dijelu grada. Strani investitori su u pitanju i našao sam se golemo u njihovoj velikodušnoj naknadi ako uspijem lobirati da se zakon izglasa.

“Ne znam što uopšte kucaš koji klinac, sjedi!” Pružih mu ruku.

“Šta ima? Kako Raza? Kako djeca?”

“Ma dobro sve, zajebaju, nekad bi ih podavio golim rukama.” Dok sam se ja smijao da ga navedem na šalu, on me je gledao bez komentara.

“Šta si trebao?” Upita me napokon.

“Na dašnjem glasanju…” Krenuo sam nesigurno.

“Da?”

“Na današnjem glasanju sam siguran 95% ko će za šta glasati… Ti si tih 5%.”

“Pa šta sad, hoćeš da znaš za šta ću glasati?” Upita začuđeno.

“Ne samo to, treba mi tvoj glas.”

“Joj znaš kakva je situacija u zadnje vrijeme, ne smijem se zajebavati, a znam i radi čega hoćeš. Veliki je to projekat i znaš da će novinari krenuti kopati po zakonima odmah. A kada saznaju da se zakon izmijenio nekoliko mjeseci prije gradnje, biće previše očito…”

I prije nego što je završio znao sam gdje ovo ide.

A da ti ženi i djeci pucam u glavu bi li to pomoglo da se predomisliš?” Proleti mi kroz glavu.

“Vidi, bi li pomoglo kada bi ti rekao da ako me ikad na glasanju budeš trebao, tvoj sam čovjek…”

“Joj ne znam, stvarno nisam siguran da će ikad do toga doći, pogotovo sada kada…”

“Ali ne samo to! Dobiješ moj glas i još dvadeset hiljada konvertibilnih razloga da mi pomogneš danas. Šta kažeš?” Svom snagom sam zario olovku sebi u butinu ispod stola dok sam sa smiješkom izgovarao taj prijedlog. Nasmijao se i on odjedanput.

“U tom slučaju, ne moraš ništa da se brineš!” Potapšao me po ramenu preko stola dok je ustajao.

Jebem ti sve, dabogda pogin’o, dabogda pogin’o!” Gorio sam iznutra od bijesa.

“Pravi si kolega.” Povuko sam u meso zarivenu olovku prema sebi stvarajući otvorenu ranu.

Kada je zatvorio vrata bacio sam olovku u ćošak i ugrizao se za ruku, pokupivši zubima rukav u koji sam ispustio životinjski krik.

Glasanje je završilo. Dan je završio. Ja sam sa danom završio misleći kako dva dobra nikad sastaviti. Sada imaš dvadeset hiljada maraka u ruci, sada nemaš. Gdje sam pogriješio Bože? Zašto me mrziš? Ali ipak, nisam mogao nastaviti sa samosažalijevanjem. Ispravi se, obriši bale, obriši suze, zaustavi krvarenje, umij se. Građani ovog grada, ove države te trebaju, ti si jedina barijera između njih i propasti. Ništa više nije važno, to mi daje snagu da nikad ne odustanem, to mi daje snagu da uvijek budem tu za sve ljude u nevolji, zbog toga idem po još dvadeset godina i siguran sam da ćete me podržati.

nova-prica asked:

Heej odakle si ? pogledaj zadnju objavu na mom profilu i javi da li si voljna to uraditiii. Pomoc nam je potrebna :D

zas mi se ljudi javljaju tu samo kad nes trebaju ah💔💔💔

House of Pablo festival u Tvornici

House of Pablo festival u Tvornici

House of Pablo (HOP),

kolektiv od šest zagrebačkih bendova koji iza sebe već imaju respektabilan broj koncerata, održaće svoj drugi po redu festival

20. februara naredne godine. Njihov prethodni (rasprodat), koji je bio održan u KSET-u u decembru 2013. godine, značio je da idućim mogu i trebaju zakoračiti u veći prostor i naravno najbolji idući pick je bila Tvornica Kulture.
(more…)

View On WordPress

Intervju Jovan Perišić: Neću da pevam moderne pesme i tralalajke!

Intervju Jovan Perišić: Neću da pevam moderne pesme i tralalajke!

“Naravno da tražim ozbiljne pesme. Šta će mi te tralalajke koje zovu modernim pesmama? Trebaju mi lepe, ljubavne ili kafanske pesme”, rekao je Jovan.

Jovan Perišić (42) muku muči sa pesmama za novi album. Kompozitori ga zatrpavaju svojim numerama tvrdeći da su budući hitovi, ali i posle preslušavanja na desetine pesama on nije zadovoljan. U šali kaže da bi i on rado postao moderan kao i njegove…

View On WordPress

Grabar Kitarović: Hrvatskoj ne trebaju ustavne promjene nego moj program za bolju Hrvatsku!

Grabar Kitarović: Hrvatskoj ne trebaju ustavne promjene nego moj program za bolju Hrvatsku!

Foto: predsjednicki-izbori.hr

Predsjednička kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar-Kitaraović izjavila je u Osijeku kako Hrvatskoj ne trebaju ustavne promjene i druga republika, što zagovara predsjednik Ivo Josipović, nego njezin program za bolju Hrvatsku čija je okosnica gospodarski rast i razvitak, pokretanje poduzetništva i poljoprivrede te otvaranje radnih mjesta.

Govoreći na predizbornom skupu u…

View On WordPress


Znao je da sam suprotnost. Stisak ruke bio mu je prav. Glas mu je prema svijetu ljubavnički. Moje ledeni trebaju služiti kao čuvarice spiljama - toplim grobnicama i darnicama poput njegove iz koje crpi melem i u kojoj čuva najbolje da bi darovao neoštećeno, makar na račun srca koje trpi žudnju, bol otrnuća u molitvi ljubavi zahvalnoga zatočeništva. Njegovi tjelesni trzaji i predana nježost koja dahće u sekundama čini ga da djeluje kao da drhti i pravi ga smetenim zbog napora da se prilagodi drugome biću zbog različitosti prirode. U prvom susretu i pri prvome rukovanju, val može govoriti tek svojom oštrom površinom. Znam, primio je radosno moju neizbježnost, ometanje hladnim kapima prividne oholosti dok sam ga uhvatio u hodu i pitao ga pitanja bez svoga odgovora, jer volim lica dok osjećaju, volim duše. Moje srce služi tek kao štititelj; studenim čini sve osim proljetnih duša koje pušta da cvatu, i otkriva im svoje nebo i zvijezde, daleko iznad voda kucave grobnice.

http://znamo.ba/dzaferovic-nije-upitno-partnerstvo-izmedu-sda-i-demokratske-fronte/

Džaferović: Nije upitno partnerstvo između SDA i Demokratske fronte

Potpredsjednik Stranke demokratske akcije Šefik Džaferović smatra da nije upitno partnerstvo između SDA i Demokratske fronte.

– Imamo potpisan sporazum sa DF-om i to dva sporazuma, jedan je od 9. novembra, drugi od 19. novembra. Jedan je SDA-DF-Savez za promjene iz RS-a, a drugi je SDA-DF i Koalicija predvođena HDZ-om BiH. Tamo su definirani principi, razgovori na terenu idu. Naravno, ovo su razgovori oko uspostave vlasti, niko ne očekuje da to ide baš najjednostavnije – izjavio je Džaferović novinarima u Sarajevu.

Ističe da postoje određena pitanja koja se trebaju dodatno razmatrati, “ali niko ne dovodi u pitanje ovaj sporazum i postoji čvrsta opredjeljenost da se on u potpunosti realizira“.

– Potpuno sam uvjeren da ćemo mi, na osnovu ova dva sporazuma, formirati vlast kako na nivou BiH tako i na nivou entiteta Federacija BiH, pa i na nivou svih kantona. Prema tome, za mene tu nema nikakve dileme – podvukao je Džaferović.

Izrazio je, međutim, žaljenje što je u nekim kantonima došlo do zastoja.

– Jučer je Centralna izborna komisija BiH upozorila dva kantona. Očekujem da se to vrlo brzo desi i da što prije imamo federalni Dom naroda, nakon toga predsjednika i potpredsjednike Federacije BiH, nakon toga federalnog premijera – kazao je Džaferović.

Ocijenio je da, što se tiče državnog nivoa, ne postoje nikakvi razlozi za bilo kakvo čekanje.

– Imamo ispunjene pretpostavke da odmah imamo državnog premijera imenovanog od strane Predsjedništva BiH i potvrđenog od strane Predstavničkog doma – kazao je Džaferović.

Komentirajući izjavu predstavnika DF-a objavljenju u nekim medijima da bi mogla biti ugrožena koalicija SDA i DF-a, Džaferović kaže da on nema te informacije i da ne može o tome ništa govoriti.

– Cijeli sam se dan bavio sjednicom Kolegija Predstavničkog doma tako da ja moram da vidim o čemu se radi pa da dajem izjave. U ovom trenutku nemam informacija – kazao je Džaferović.

(Fena

Moj Decembar voli velike i svijetle i crvene izloge pune onih lijepih stvari koje nam ama baš ništa ne trebaju ali, oh, kako nam samo trebaju. On voli planove- velike, ogromne, nemogudadišemoduzbuđenja planove. On voli da dramatizuje i da pjeva na ulici i da plače u taksiju i da je tako, sav od života i osjećanja i slobode. Mom Decembru pod hitno treba jedna svilena pidžama muškog kroja u tamno zelenoj nijansi sa lijepo krojenom kragnom. I aparat za kafu. I ogromne, nepotrošive količine filter kafe.