A koliko vidim , sada ti je neko drugi važniji . Baš me zanima da li te voli kao ja , šta bi sve za tebe dala ta osoba i da li bi uz tebe bila kao što sam ja , bez obzira na sve ..? 

Da li bi te čekala danima , sedmicama , mjesecima da se sjetiš da postoji , da tu postoji neko kome si veoma bitan , a da ne mariš ? 

Plašim se da bi te svi odgovori razočarali i otvorili ti oči . 

Plašim se da bi tada moglo biti prekasno . 

Sada već nisam sigurna šta prema tebi osjećam , šta osjećam prema nama … 

Kada bih se sjetila nas , onih dobrih dana , sjetila bih se da toga više nema i sjetila bih se kraja .. 

A dosta sam samu sebe mučila , nemam više snage ni volje da molim i da praštam . 

Stoga , sretno . Možda te neko bude barem približno volio . :) 

Sreca...

I iznenada shvatis da cijeli dan provedes razmisljajuci, ali ni sam ne znas o cemu.Hiljade i hiljade misli, ideja prolaze tvojom glavom, ali na kraju dana, sjetis se svega 10. I sve se svodi na isto. Da li ce sutra biti bolji dan nego danas? Koliko ima ljudi koji me stvarno vole? Zasto se to moralo desiti bas meni? Da li na svijetu postoji neko ko kao ja utapa svoj vrisak i suze duboko u jastuk kad padne ona prokleto duga noc? Svi zelimo da budemo voljeni, ali malo ko od nas zna iskreno da voli. Kako cekati i ocekivati da nas neko voli kada ni sami ne znamo kako to ide? To je isto kao kad ocekujemo od psa da nam donese lopticu a on nije naucen. Sta je to zapravo ljubav, ona jedna rijec od pet slova zbog koje su se vodili ratovi, zbog koje ostanemo duge neprospavane noci, zbog koje ljudi prave nezamislive gluposti? Da li je to samo jo jedna rijec koja je postala svakodnevnica naseg zivota ili, ipak, negdje na ovom svijetu postoji neko ko joj jos zna dati znacenje? Toliko pitanja a tak malo odgovora. Toliko zelja, ocekivanja, zahtjeva, a tako malo truda. Zar smo to mi ljudi? Prazna obecanja zasnovana na nasoj vjecitoj zelji da budemo prihvaceni od strane drustva oko nas. Svi zele nesto, ali ne zele nista dati. Svi zele biti prihvaceni takvi kakvi jesu, ali osudjuju mane i greske drugih, dok za one svoje uvije imaju opravdanje. Svi zele srecu, ali naravno, da dodje sama. E pa moji dragi ljudi, dame, momci, tinejdzeri, djeco, bake, dede, imam jednu vijest za vas. SRECA NECE DOCI SAMA!!! Necete dobit nista za sta se sami ne potrudite, necete biti voljeni ukoliko prvo ne naucite da volite, necete biti prihvaceni bez maski i lazne slike o sebi ukoliko prvo ne prihvatite druge takve kakvi jesu. Jer ljubav nije kad prihvatas necije dobre strane a osudjujes mane. Ljubav je kad prihvatas covjeka u cjelini, onakvog kakav jeste, i svaki dan se trudis da njegova dobra strana prevagne i da das i sam sve ono najbolje od sebe. Zalim vas koji ste povrsni, koji sudite ljudima na osnovu izgleda, oblacenja, ili materijalnog stanja. Vas koj mislite da ste centar svijeta ako nekoga spustite ispod sebe i mislite da ste tako vi vise vrijedni. Iskreno vas zalim jer ne znate voljeti i dati ono najbolje od sebe za druge….

Znas od cega sam umorna? Umorna sam od lazi, pohlepe i varanja. Umorna sam od njegovih pretvaranja. Umorna sam od muskaraca koje sam upoznala, od budala koje sam pustala u svoj zivot. Boli me to sto pricaju jedno, a rade drugo. Mrzi me priznati da najvise volim osobe koje me povrijedjuju. Nevjerovatno je to koliko se zapravo mogu vezati za jednu osobu. Nevjerovatno je to sto me jedna osoba moze toliko povrijediti i razocarati, a ja cu ju svejedno voljeti. Krivo mi je sto mi obecavaju. Ja sam odustala od obecavanja. Ja nikada ne obecavam, jer znam da se uvijek nesto moze desiti zbog cega ce to obecanje iskrsnuti… Bog zna sta…
Kada ces ti to nauciti? Kada ces ti to shvatiti? Sjeti se da uvijek moze biti kasno, i ne slusaj one koji kazu da nikada nije kasno. Jeste. I to osoba vrlo jako moze zakasniti… a sve mi se cini da ces ta osoba biti ti.

Jebi se.

Infinitivi

Jedan dan promijeniti ćeš ime u svoje pravo ime. I navike zbog kojih si uvijek mislio da si bolji od drugih pretvoriti ćeš u one njihove, jer nisu standardizirane bez razloga.

Pretjerani trud je iluzija, nikada se nećeš istaknuti pred masom onoliko koliko se ističeš pred onim jednim bićem koje te gleda očima djeteta. To lice isprva će te spustiti na zemlju, uloviti te za krila i onda odjednom probati poletjeti sa tobom. Što je u jednu ruku apsurdno.

Sam si htio letjeti i činilo ti se zabavnije od držanja prazne čaše u zori pokraj mora ali sada kad odeš na probni let svaki put se sjetiš onog lica koje se smije kad si sretan i uporno te gleda i proganja iza svakog oblaka.

Postoji jedna više volja i sve tvoje više nisu toliko bitne. Mislim čemu. 

Sve više shvaćaš da jednostavno nisi sam sebi svrha i da li te tek to čini bićem, to što zamišljaš druge ruke i sebe sigurno omotanog zagrljajem rezača tvojih krila. 

Šta ti je to?
"Suvenir banjalučkog ćevapa. Ima i magnet ispod, taman da ga staviš na frižider, i svaki put kad izgladniš sjetiš se Banjaluke i njenih ćevapa" 

Jasno je da nešto ne štima, svi razlozi pišu joj na leđima. Nisi ih uspio pročitati. Nisi ju stig’o ništa pitati. U trenu samo je nestala. I sa sobom cijeli tvoj svijet je odnijela. To nisi uspio spriječiti. I ovo je tvoj posljednji pokušaj, potpuni promašaj i ovdje tvoj je kraj. Posljednja stanica i ovdje moraš van. Ljubav ne oprašta, jednom kad nestane vise se ne vraća i tu si nemoćan, ostaješ sasvim sam. I sad nema smisla gleda unatrag i nema smisla više slijedit njen trag, on vise nikuda ne vodi. Al ipak se još osvrčeš za sobom kao da šećeš njenom ulicom i samo čekaš da kroz neki prozor njena glava proviri. Sjeti se, posljednji pokušaj bio je promašaj i ovdje tvoj je kraj. Posljednja stanica, i ovdje moraš van. Ljubav ne oprašta, jednom kad nestane više se ne vraća. I tu si nemoćan ostaješ sasvim sam.
A nikada nije te voljela, i uvijek si bio samo igračka, ma tko ti je kriv kada si naivan, sad si jeftino izigran.
Sreća ne oprašta, kada se igraš s njom, redovno dobiva.
Sto??

Kazu da NADA UMIRE ZADNJA, e pa to i primjetim. Nada ma koliko mala bila ona najvise zraci pozitivnom energijom.
Samo zasto mu se jos nadam??
Da li ima svrhe?
Da li je on srecan kad nju zove mojim nadimcima “ljubavi”, “sreco”, “duso” i drugim, ja nisam jer me svaki sjeti na njega?!
Zasto me boli trenutno sve?

Text
Photo
Quote
Link
Chat
Audio
Video