Nakon roditelja, Elvisa, majke, najbolja i najdraža osoba na svijetu. Došla nenadano, nisam je prije ni primjećivala u razredu do negdje kraja prvog razreda srednje. Ne znam kako sam mogla da ne primjetim toliku pozitivnu energiju koja je prštila iz nje. I onda je počelo druženje, pričanje, povjeravanje, pa su naišli neki ne tako dragi i lijepi trenuci u našem prijateljstvu, pa su i oni prošli hvala Bogu, i opet druženje, pričanje, zezanje, zajedničko barenje dečkiju, surađivanje slanje poruka tipa ”Vidjela sam ga tu i tu, sa tim i tim u toliko i toliko sati” ili ”Lajkao ti je sliku majke mi, ja vidjela prije 2min” hahahha. Subotom veče u grad: Fleš, Pivnica, kokice u parku, pa onda Kapučino, pa i Diplomac na kraju, a dogurasmo bome i do Bistroa hahaha. Raskućavanja, hodanje u štiklama, padovi sa istih, mijenjanje iz štikli u patike, povraćanje u Neumu, pijenje 10 tableta na dan da se isto spriječi, držanje za ruku i spavanje poslije horora, plakanje, smijanje, zezanje drugih, jedenje ćevapa u Paviljonu, pričanje do kasno u noć, trčanje od pasa…. i još mnogo stvari gdje i najgore postanu predivne uspomene sa njom. Nisam ljigava previše, ali evo sad sam si dala oduška. Nemam šta više da kažem o njoj, ako pročitate sve ovo shvatit ćete kakva je to zapravo osoba i da se nju baš i ne može opisati riječima. 

Sad ću da budem još više ljigava i da stavim neke naše zajedničke slike!

Naša najstarija zajednička slika:

image

Naša prva mirror photo:

image

Naslikavanje kad hodža ne gleda:

image

image

Moje najružnije izdanje ikada,tj. kad još nisam bila ušla u pubertet hahahaha

image

Ekskurzija:

image

image

Ljeto 2013:

image

Zima 2013:

image

image

Proljeće 2014:

image

Volim te, sestro! <3

Text
Photo
Quote
Link
Chat
Audio
Video