Šta je ovaj čovjek kriv? Što je otišao u krevet sa nekom prekrasnom curom koja mu se sama ponudila? Zar to nisu svakodnevne stvari, zar veliki broj takozvanih ljubavi u ovom vremenu nisu jednokratne? Romantika, udvaranja, osvajanja, sanjarenja, postala su prava rijetkost, sve tanano i meko postalo gotovo sramno… Više od bilo kojeg mesa reklamira se žensko meso, najčešće to rade upravo žene… Gotovo gole pjevaljke mijauču neke “pjesmuljke” tipa “pivo, pivo, daj mu brate jer dobro sam meso”… “neko će mi noćas napraviti sina”… Mladi “odlamaju”, mladima se to sviđa, to je afirmativno, to je tako dobro, to je wau, pusti prazno moralisanje, norme, regule, treba živjeti. Zato je sve manje brakova, sve manje djece se rađa. Ne, nisu krivi muškarci, žene su do toga dovele, veliki broj se spustio na nivo robe, živog mesa; trguju svojom mladošću, ljepotom, određuju joj cijenu. A ima li šta poraznije, šta sramnije, šta jadnije nego kad živ čovjek postane samo objekat za nečiji trenutak pohote? Zar ljepota žene nije u odmjerenosti, smjernosti, otmjenosti, tajnovitosti, u čistoti, u duši? Duše bi trebale biti nježne i tanane kao cjetovi, a cvjet treba njegovati, štititi, čuvati. Šta je uopšte ljepota? Ono što naše oko vidi. Ona nije negdje izvana, ona je u oku onoga koji gleda. 
NBH

Text
Photo
Quote
Link
Chat
Audio
Video