Reci cu vam par stvari i nadam se da ce vam posluziti, da predjete preko nekih stvari, ili ipak zagrlite tog pored vas.

I svijet je utihnuo. Nisu postojali kontinenti, ni java, ni san, ni mjesec ni nebo. Nista od toga nije moralo postojati jer je sve na ovom svijetu nosilo mene u rukama, tako pijanim i sretnim. Dok je sum talasa i njegovo histericno smijanje odzvanjalo u mojim usima pomislila sam ‘Ovo. Najveca sreca na svijetu i najbolji trenutak u zivotu.’ I hiljade i hiljade naizgled boljih i cistijih trenutaka nisu i nikada nece nadmasiti to. I ako mene pitate za to je vrijedilo biti povrijedjen. I sigurna sam da bih jos puta stavila na kocku sve sto imam za sekund tog trenutka.
Ponekad u razmacima izmedju jutra i noci sanjam njega. I sve se cini tako normalno, tako srecno. Ali gospode, nije, i nikada nece.
Htjela sam samo da ga pogledam jos jednom, i osjetim miris nekadasnjeg zivota koji smo prihvatali tako olako kao da se nece zavrsiti svakog minuta. Da cujem jos jednom kako se smije dok me grli.
Sada, pretrpana pepelom sopstvenog zivota nije ni bitno koji je dan. Ni koji je sat. Ni gdje jutro vodi. Jer postoji samo jedan put kojim bi posla jos jednom.
Htjela sam samo jos jednom da se nemarni smijemo tome koliko smo sve unistili i da nije bitno jer smo tu gdje smo.
Ali, zelje se ionako odavno ne ispunjavaju. Dal’ su u obliku kazne ili me stite ne znam. Ali znam da vrijeme ne pomaze i da sam ljuta. I eto to je jedino sto mi preostaje, da budem ogorcena na cijeli svijet i da se pomirim sa sudbinom, i vjecno u mislima gonim te trenutke jer je to jedino za sto se mogu uhvatiti od njega. Za sekund sjecanja.
Da li znate kako je zivjeti u sjecanjima? Prozivljavam to 13 godina. Nakon nekog vremena ne sjecate se vise ni lika, ni glasa, ni situacije ni srece. Rupa, to je sve sto ostane na kraju. Rupa koju niko nikada ne moze popuniti. Nakon nekog vremena prestanete pricati o tome jer vise nema ni potrebe rijec izustiti.
Ljudi se ne mogu zamjeniti drugim ljudima, rupe se ne mogu zatrpati drugim materijalom.
Zato to sto imate danas, uhvatite sad za ruku i ljubite dok ne svane, po cijenu zivota, po cijenu slusanja roditelja, po cijenu da mozda ne uspijete u necemu planiranom za danas. Kao da je bitno, vi vas svijet drzite cvrsto u rukama i to je jedino sto je bitno.
Molim vas, cuvajte to sto imate, zaboravite na ponos i druge gluposti, volite, zivi ste i to je jedino bitno.
Dzaba vam ponos kad ste ziv mrtvac.
Koliko je nas koji bi prodali cijeli svijet za jedan zagrljaj? Ako mene pitate i previse nas je.

Text
Photo
Quote
Link
Chat
Audio
Video