Paradoks pozitivnog razmišljanja (II)

image

1.Fast food blagostanja/isključivost – Joseph Murphy u svom bestselleru Moć podsvijesti, tako navodi bezborojne primjere iz života ljudi, koji su ponavljali pozitivne afirmacije: “Ja to mogu, ja imam, bogat/a sam, lijep/a sam, zdrav/a sam…” i –gle čuda! to su i postali. Tako npr, jedna žena iz njegove priče je svaki dan šetala pored izloga skupe garderobe, i patila što ne može sebi da priušti skupu Luis Vuitton torbu. Nakon promjene razmišljanja, ponavljanjem pozitivnih afirmacija (kao kad napamet bubamo gradivo), ona je nekako promijenila svoje spoljne okolnosti i na jednom od sljedećih sastanaka kod dr Murphy-ja, pojavila se sa LV torbom! Jer, po njegovom objašnjenju, ona nije vjerovala da će ikada zaraditi dovoljno, i nakon što je u sebi izgovarala rečenicu “Ja imam puno novca”, odjednom se sve namjestilo, dobila je promociju i zaradila dovoljno za torbicu! “Tajna” nam slično poručuje, jer je po “zakonu privlačnosti” jedini razlog siromaštva, bolesti, depresije, naše MIŠLJENJE da to zaslužujemo. Kada promijenimo HTIJENJE, stvari se same pojavljuju u naš život. Ja ne poznajem nikoga ko se  samo HTIJENJEM obogatio, ili naglo ozdravio. Ovo zapravo znači da smo mi krivi za sve što se dešava izvan naše kontrole, jer smo nekako to prizvali, tj podsvjesno smo željeli. Čudo jedno kako onda npr.gladno dijete Afrike vizualiziranjem i ponavljanjem “ja sam sit, moj stomak je pun” nije nahranjen. Zato što to podsvjesno ne želi? Ili npr dijete koje se razboli od raka, da li je i to posljedica negativnog razmišljanja?

Nipošto ne zastupam negativno razmišljanje, niti smatram da je pozitivno razmišljanje potpuno besmisleno. Međutim, same negativne misli, koje se javljaju svakome, naravno različitom dinamikom, trajanjem i intenzitetom, nisu problem per se. Isto kao što ni same pozitivne misli nisu rješenje same po sebi.. Problem kod negativnog razmišljanja je naše  UVJERENJE da je naša životna situacija negativna, bezizlazna, da mi sami nemamo u sebi mogućnosti da je prevaziđemo, ili prihvatimo. Samopuzdani ljudi nemaju uvijek samo pozitivne misli, niti su uvijek sretni, ali vjeruju da će imati snage i sposobnosti da se suoče sa problemom, pokušaju ga riješiti, da će situaciju koju ne mogu riješiti –napustiti, ili će, u krajnjem slučaju, kada sve ovo iscrpe-prihvatiti. Sretni ljudi nisu ljudi koji neprestano vizualiziraju i ponavljaju afirmacije. To su ljudi koji vjeruju Životu, intuiciji, i koji se ne poistovjećuju sa svojim umom. Pa ni sa svojim mislima, jer prihvataju stvari kao privremene, ne traže stalnost u svemu, nego su prilagodljivi promjenama, i um im je sluga, a ne gospodar.

Automatsko blokiranje negativnih misli, ili još gore, potiskivanje negativnih emocija, poput tuge, razočarenja, bola, dugoročno stvaraju veći problem jer ignorišu stvarnost. Zato, paradoksalno, kod nekih ljudi, forsiranje da misle samo pozitivno, izaziva suprotan efekat.

Računari i besplatan pristup internetu za dečje odeljenje Instituta za ortopedsko-hiruške bolesti

Deca koja se nalaze na kraćem ili dužem bolničkom lečenju na Institutu za ortopedsko-hirurške bolesti na Banjici moći će da prate školsko gradivo i da slobodno…
- See more at: http://www.personalmag.rs/it/racunari-i-besplatan-pristup-internetu-za-decje-odeljenje-instituta-za-ortopedsko-hiruske-bolesti/#sthash.KFaIszHK.dpuf

anonymous asked:

kako pa se ti so sprostno ucis? pac vsak dan obnovis snov, ki ste jo tisti dan delali pri pouku?:) ce mal napises vec prosim, kaksen je tvoj recept za tok popolen uspeh...Hvala

Ne, sam pač naloge delam sproti, kar je seminarskih naredim čim prej, ne uim se dan pred testom ampak razporedim na daljše obdobje, poiščem prej gradivo, všasih si vzamem pol ure, da gledam kkšno predavanje na youtubu, če nimam ničesar, se mal učim to kar mi je težje med uro, da lahko sledim. tko, pač pregled mam nad letom. vem kaj je za narest v letu, vemo kok snovi kje pišemo, kdaj mamo največ obvzenosti, kok je domačih branj ipd. lepo vse razporedim. testi so nujni in okoli njih se ne ukvarjam s seminarskimi in ostalim, vprašan si zmeri na začetku ko je še lahko. ko si frej delaš stvari ki so v letu za narest (seminarske, domača branja, vaje, mal ponavljaš ipd). tko lahko je