"Svi u gradu su spavali sa njom (iako to nije bio naročito veliki grad) i imali je kad god su hteli, samo njemu nije dozvoljavala čak ni da je poljubi jer je znala da je godinama slepo obožava i da veruje da je bolja od onog što se o njoj priča.”


Momo Kapor

Otrovana sam.
Stanjem u zemlji, ljudima koji mi sve vise lice na vukove i neke razularene zvijeri pustene s lanca. Ljudi bez inteligencije, bez odgoja..bez kulture, manira ljudskih.
Otrovana sam.
Patetikom ljudskom i onima koji misle da im je sve dozvoljeno. A nije. I ne moze biti.
Kazu, kada zelis da mjenjas svijet prvo pocni od sebe.
Kako?
Zar da budem licemjerna i da glumim nesto sto nisam da bih se dopala svoj toj raji? Da toleriram ljudske postupke koji se kose sa svim onim sto ja jesam? Ne umijem. Niti sam prefrigana..nisam ni premazana. Jednostavno..ne umijem.
Kako da mjenjam sebe u nesto..bolje?
Zar najbolje nije u meni? Oko mene?
I, najzad..cemu teznja s moje strane da bilo koga mjenjam?
Ima li svrhe..nekog rjesenja? Ima. Prilagodba i prihvacanje po ne znam koji put tih istih.
I nema veze sto sam otrovana, stvarno nema.

Cvrsto vjerujem u protuotrove koji moraju postojati i stici u pravo vrijeme. Dok nisam odustala od sebe.
Od svih vjerovanja duboko ukorijenjenih u sebi samoj na sta bi jedan Svijet morao i trebao da lici.

Text
Photo
Quote
Link
Chat
Audio
Video