Nemoj pogrešno da me shvatiš - on je simpatičan momak, beskrajno je zabavan i nema ni trunke iskvarenosti u sebi, ali…
—  Istinski vernik - Nikolas Sparks
Ono što ću vam reći nije lako shvatiti, nemoguće prihvatiti, ali ako budete tako dobri da poslušate moju priču, ako budete tako dobri da mi podarite poverenje, možda ćete me na kraju razumeti, a meni je to beskrajno važno jer ste vi, a da uopšte toga niste svesni, jedina osoba na svetu s kojom mogu podijeliti tu tajnu.
—  Kad bi to zbilja bila ti - Marc Levy
Ove pretanke ruke dobila sam od njega
Volim se ponekad i dobro napiti
Kao prava kćer šefa hotelske sale
Lakrdijašica mala, gledala sam ga na djelu
Skrivena iza poker aparata, dobro podmićena
Čokoladom iz duty free shopa koja je u Vukovar
Stigla prekasno
Kao i međunarodni crveni križ
Kao i ljudskost
Kao, uostalom, i sve dobro što beskrajno kasni
U ovaj dio svijeta
Ove pretanke ruke dobila sam od njega
Nije mi krivo zbog mene
Nego, kako se njima mogao braniti kad su ga tukli.
—  ivana simić-bodrožić
Plava pesma.

Pomesaj zelenu i plavu i naslikaj mi more, ko tugu, beskrajno, modro, slano i prozirno.
Gledaj u more, gledaj u plavetnilo, kao u moje oci, beznadezno plavo.
Gledaj u more, slikaj dugo, dugo, vecno.
Dodirni makar pocetak tuge, makar ideju, snagu, rec.
Rec kojom pocinje i zavrsava se svaka suza i svaka tuga.
Beznadezno je pokusavati naslikati celo more, kao i celu tugu.
Suze ce uvek prevariti kraj, i otkucaji srca uplasiti smrt.
Tuga ce trajati vecno.
Zato gledaj me u oci. Pune suza. Pocetka i kraja svakog mora.
Pune slanih , prozirnih suza. Kao more.
Kao moguce resenje nemogucih muka.
Kao uteha, ubistvo, davljenje.
A resenja nema.
Tone.

-nedostajes mi…
—-i ja sebi nedostajem…
-kako to mislis?
—-pa pretvorio si me u nesto sto nisam bila, slomio si mi srce, dokrajcio ga, tjesim se stalno i pokusavam prijeci preko toga, ali nemogu, nesto mi neda da se borim protiv toga pa zato sam slomljena. Eto vise nisam ista, nedam nikome da me zavoli i nevolim nikoga. U to si me pretvorio! I nisam vise ista i nikad necu biti a sve zbog toga, zbog toga sto nisi izabrao prave rijeci i to me shrvalo do bezsvijesti! A nedostaje mi kako sam bila sretna prije i uvjek se smijala i voljela beskrajno! Eto zasto sama sebi nedostajem! Sto sad imas na to reci?
Leptir

Zašto se leptiri zalijeću u svjetosne zamke?

Leptiri umiru. Počine samoubojstvo zaletom u lampu koja ih sprži.
Kada bismo opisivali nešto poetskijim, a i tehničkim terminom, rekli bismo da leptiri ne odlaze, već ispare s ovoga svijeta.
Ispare, u malom oblaku pare od leptira. S nešto tragova dušika ako u leptirima ima proteina.

Pitati se zašto leptiri isparavaju legitimno je pitanje.
Naime, orijentiraju se prema Mjesecu.
Često zamijene Mjesec lampom, i onda ih njihovo orijentiranje lagano spiralnom putanjom vodi u tu lampu.
Jer mjesec je optički “beskrajno” daleko tijelo, koja ih navodi an ravnu putanju.
Lampa to nije.
Zato leptiri ispare: u putanji koja oblikom podsjeća na uvijenu zmiju. Arhimedovom spiralom, geometrijski opisano. Ili grčki: arhimedova spirala - Asklepijev štap.


trenutak dodje i kada predjes preko svega
te nespavane noci su te samo ojacale
toliko suza pusteno u more koje se danas pretvorilo u stenu
ti koraci koje si jedva prekoracio, danas ti dale snage da trcis beskrajno
i ono srce, koje si mislio da se slomilo, danas je sasvim celo, sasvim novo
novi uzdasci, odkucaja srca, novi koraci, lepi snovi i svetlo koje je prisijalo na kraju tunela
tu si ti stigao, do toga si bio jak, i ako, ako si bio slomljen do bola, do kraja si nasao put do slobode i srece

anonymous said:

Koja si ti ljubav od devojke,pa to je nemoguce:) stvarno si me ohrabrila I beskrajno sam ti zahvalan<3 Pokusacu da nadjem pravim trenutak da joj sve kazem,pa sta se desi desi:) Jos jednom hvala puno:)

Jako mi je drago zbog toga,stvarno zasluzujes da budes sa devojkom koju volis,divan si. :) Vaziii,obavezno javi sta si uradioo. <3

"Volim misao u kojoj još ima daška mesa i krvi, i hiljadu puta mi je draža ideja nastala iz seksualne napetosti ili nervozne depresije nego prazna apstrakcija. Zar ljudi nisu shvatili da je prošlo vreme za površne intelektualne igre, da je agonija beskrajno važnija od silogizma, da je očajnički krik mnogo sadržajniji od najsuptilnije misli…?"E.S.
Sasvim je isprano sećanje moje, ne želim da znam. Na kraju smo puta potpuno čisti, potpuno sami, beskrajno tupi, jer strašno je hladna krv koja teče i ostavlja trag.
—  Bledo, EKV
Text
Photo
Quote
Link
Chat
Audio
Video